Trenutak nečega svega !

Šta sve trenutak predstavlja ?

Čovjeka trenutak uzme sebi, uzme njega, život, sjećanja, uspomene. Uzme sve.
Za trenutak živiš, a da znaš da živiš za to da li bi živio ?
Isplati li se potrošiti jedan trenutak ili čekati da se desi ?
Zapravo, koliko god da nam nije stalo do istog, lažemo.


Lažemo da nije, jer ponekad nam fali baš taj trenutak nečeg. Nečeg da nas podigne, možda olakša dušu, možda oprosti od svijeta, ko zna..
Šta ako mislimo da smo promašili trenutak, šta ako ga nesvjesno propustimo ?
Desi se a ja i ne znam da se desio, tek posle skontam da nam je taj trenutak značio a nismo to tad znali ?
Šta bi uradili da imamo određeno vrijeme s nekim, kako bi iskoristili da znamo da je posljednji dan naše vrijeme ili bolje je pitanje s kim bi ga proveli ? Šta bi tom nekom rekli i na koji način ?
Koja pitanja za samo jedan trenutak, tako malo traje, a toliko puno iziskuje vremena za pitanja za razmišljanja.
Meni eto jedan trenutak bi bio dovoljan da zagrlim, da oprostim, da poljubim, da pomirišem, ali ne i da razmislim ili da se oprostim.
Razmišljanja me uvijek nekako bacaju u negativan oblik, izazivaju u meni loš ''feeling'', kada krenem ne zaustavljam se, tačnije ne mogu. Da bar mogu da razmišljam o lijepim stvarima, ali ne moj mozak je takav da stvara nove razgovore koji se nikad neće desiti jer nema razloga da se dese. Razgovore kojima se bacim u još dublja razmišljanja i stvaram sebi sumnju tim. Zašto ?
Ne razumijem, a i eto zato ne bih mogla provesti trenutak u razmišljanju.
Okay želim. Želim da eto razmišljam, tačnije prisjećam se zašto me voli neko ko me voli, zašto je tu uvijek prisutan, neko ko je prisutan ? Da o tome razmišljam bila bih zadovoljnija jer vrijedim.
No, da ne dužim o sebi. Šta je s' vama ?
Da li kontrolišete svoja razmišljanja i da li ih možete prekinuti u pola?
Da li sami sebi pravite trenutke slabosti il se jačate ?
Koje recepte imate za to, ko vam ih piše ?
Za trenutak pomislite da nekad nešto prolazi, a nekad pomislite da je vrijedno svake borbe. Takav je čovjek. Priroda mu čudna, ali i sam je sebi kriv. Uvijek je natezanje stalo mi je- njemu/njoj nije, druga strana misli isto. Inat pa inat, princip muško treba prvo da se javi.
Ma gdje treba kad vas uhvati trenutak javljaš se zbog tog trenutnog osjećaja koji je čekao kapljicu da prelije, nema inata za voljenog, nema mišljenja meni stalo njemu nije. Ne znaš to. Javi se i dokaži sebi jesi  l' u pravu. Ako jesi e onda ubaci ponos i ne idi preko sebe, pokušaš da vidiš da ti tvrdnja tačna, dokažeš sebi nešto što te kočilo da te sad isto to može gurati naprijed.
Trenutak je to, dozvoli ti da pokušaš.
Šta bi ste dali za trenutak s nekim koga više nema, šta bi mu rekli ??