"Jednom kad sve ovo bude juce"

"Kad skines okove sa uma,ovi sa duse ce sami spasti jer covek je sam sebi i rob i gospodar koji sam sebi zeli srecu".

U dzepu nosim kljuc svog tajnog hodnika za koji samo ja znam. Ja sam ona koja vjeruje i daje dusu  i srce a stalno je iznevjere i prevare. Stalno ocekujem, mozda i previse,ali se uvijek razocaram. Ja sam ona koja je ponekad svjesna koliko vrijedi a stalno to zaboravljam. Nisam dovoljno velika,niti je moje srce dovoljno jako da bi oprastalo i dva puta podnosilo isti bol.Moje srce ne daje dvije sanse,ne prihvata izgovore.
Pruzam ruke onima koji su uvijek tu za mene. Postujem one koji me razumiju, podrzavaju. Osmijeh Poklanjam onima koji me trpe, i zivot mi cine ljepsim i boljim. Pijateljstvo pruzam onima koji mi vjeruju i koji me upotpunjuju. Srce onima koji me vole, postuju i koji mi to svaki dan dokazuju. A zivot onima koji su uvijek uz mene, kada mi je i lose i dobro, koje sa mnom prosao sve i bez obzira na sve ostao uz mene.
Ja ucim na zivotnim lekcijama i stitim sebe -napokon- davno sam naucila koliko su ljudi zli,i da ne vrijede onoliko koliko sam mislila !
Neko bi rekao uh tesko, meni bas nije. Volim to. 
Utopim se u sve to i zivim nekako. Disem. Cekam novi dan, novu nafaku. Cekam da se desi nesto lijepo, znam da hoce, mora. Zivim sa nekom nadom u bolje, mirna sam. Ne zelim da preovladava crnilo i ruzne misli. Dobro tuga je tu uvijek, ali neka pozitivna tuga, ako ikako postoji takva.
 I zelim da pišem o tome koliko me boli ovaj zivot. Koliku bol nosim u sebi, ali nemam rijeci za to. Ne postoje te rijeci. I najgore je sto uopste ne znam sta me boli. Da li su to ljudi oko mene koji ne znaju a pricaju, da li je to moja proslost, ko ce znati.
A boli druze, nije da ne boli. Boli svaki dan koji prodje u objasnjavanju neceg ne postojeceg, u pokusavanju da objasnim ljudima da nije onako kako misle. Boli to sto ne vjeruju ili sto ne zele da vjeruju u to. Boli sto misle da je tako iako nije. Boli me sto se moram pretvarati da mi je svejedno iako u dubini duse znam da nije.
A eto opet zivim u toj nekoj nadi da ce sve proci i da ce biti bolje, jer mora biti bolje.
Samo da li je najbolje zivjeti sa nadom da ce sve proci. Zar je poenta u tome da sve prodje ? 





Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

" Pismo nesudjenoj sreci "

"Kad si tužan, pogledaj kroz prozor. Vidjet ćeš, i sa drugih prozora gledaju."