''Ne zelim''

Jeste li se ikad zapitali kako je to odustati od svega i krenuti dalje aa da zelite da ostanete i da se borite ?
Ja se to pitam svaki dan..
Pitam se zbog cega je toliko tesko odustati od necega sto nije nase, od nekoga ko nije nas, od stvari koje su nam nedostizne, zasto je tesko a znamo da je nemoguce priustit sebi to zadovoljstvo ?
Pa odgovore sam trazila u knjizi svoje proslosti. Sta je to sto nas veze za to od cega ne odustajemo, koliko uspomena nam je stvorio, koliko dana provedenih sa osmijehom ? Jel to mozda navika, ili 'pak   nedostajanje ?
Nedostajanje smijeha, nedostajanje ljubavi, nedostajanje ''pametovanja'', zavisi kakav nam je odnos prijao.
Proces prelazenja iz stanja srece u stanje tuge, iz stanja smijeha u stanje suza, je proces djelovanja jednog na drugog. Ako nismo znali sta je sreca necemo znat ni sta je tuga i obrnuto. Od nas zavisi u cemu cemo se zadrzat i sta nam vise prija. Znam da ce vecina reci '' ja samo zelim bit sretan'', ali sta ako ta sreca ne ukljucuje glavnu ulogu u filmu zvanom ''sreca'' ? Sta ako glavna uloga ne zeli da bude ziva na kraju, ako ne zeli da bude kao klasicni film sa happy endom, ako zeli da bude ubijena u pola i onda nam ni kraj nije zanimljiv ? Sta ako.. ?
Onda ce vecina reci '' samo zelim da se druzim s' tugom''. Zato sto nam vise ''lezi'', vise nas ispunjava, imamo bar nesto sto nas podsjeca na srecu ii to nam prija, volimo takvo stanje jer se iznova i iznova prisjecamo lijepih trenutaka koji zavrsavaju tugom.
Mislila sam da se necu dovest u to stanje  da biram u cemu cu bit, da li da budem tuzna i sama jer se vezem za srecne trenutke sa nekim od koga ne mogu odustati , ili da budem srecna ii sa svakim sledecim ko ce ucinit da taj osjecaj traje samo odredjeno vrijeme, bez stvaranja nekih uspomena zbog koje cu osjecat ovo drugo ?
I biram, biram eto tebe, nekog od koga ne mogu odustat bez obzira na sve, nekog ko mi je dao toliko za pricu, toliko za razmisljanje, toliko za sjecanje, toliko lijepog da jednostavno ne mogu da te pustim od sebe. Ne mogu da se okrenem i odem i nastavim dalje, ne mogu da stvaram nove uspomene, nova sjecanja. Ne zelim prije svega. Lijepo mi je s tobom i na ovaj nacin.
Posmatram te i posvecujem ti sebe a da ti to sam ne znas, i neces znat ni kad budes citao radil se o tebi ili ipak o nekome trecem.
Jednostavno te ne dam i ne dam da postanes prasina koju cu obrisat kad se ''nagomila''.
Bolje i da mi traje ovo nego da pridajem znacaj nekom ko ce bit tu odredjeno vrijeme, iskoristit moje stanje slabosti i uzdignut sebe, misleci da je toliko dobra osoba za mene i toliko mi ljubavi pruzati a nece ni znati da me nece ni doticati, da necu osjetit ni gram toga, i da ce mi bit svejedno il osjecala ili ne.
Nece znat da svu ljubav koju njemu budem uzvracala bice ustvari namjenjena tebi i to je lose, jer zavaravam sebe i kad postanem svjesna cinjenice da on nije ti onda cu da zavrsim sve to, i jedini koji ce biti povrijedjen je on. Onaj ko je dijelio ljubav meni iskreno. I bit ce mi zao ali proce me, ono sto nece je cinjenica da si ti opet tu i da mi opet nedostajes i da ne mogu da te pustim. Ne mogu da se okrenem i odem. Ne mogu. Ne zelim !