''Dozvolimo drugima da budu svoji, sto je ni manje ni vise, nego ono sto zelimo za sebe''
... U svijetu lazi i obmana, prevara, laznih predstavljanja, propalih ljubavi i vracanja starih navika gubimo postojece JA ! U svijetu dokazivanja da imamo nesto sto nemamo, zaboravimo sta zaista imamo. U pokusavanju biti necega sto nismo, zaboravimo ko smo, u pricanju necega sto nema i sto nije da bi zadivili druge oko sebe uvlacimo se u mrezu nepostojeceg svijeta i zaboravimo na stvari kakve jesu i kakve postoje. Zaboravimo postojeci svijet.
Sta nas tjera ili ko nas tjera da radimo ili da budemo ono sto nismo i ono sto ne radimo ili nismo radili prije ?
Sta nas tjera da rjesavanje problema prebacimo na ostavljanje istih sa strane i nagomilavamo ih na istom mjestu ?
Kako smo dosli do ovog danas ?
Kako znati da smo zaista svoji i da se predstavljamo takvim kakvi jesmo, kad smo okruzeni ljudima i kada su okolnosti takve da i kad bi htjeli, ne mozemo, jer nam isti ne dozvoljavaju ?
Radije bi povukli prvi dim iskusenja da budemo ovisnici o svojim laznim zivotima nego da uzivamo pa cak i sami u svom pravom, istinskom zivotu.
Prije svega vecina slucajeva ponavlja kako nikad ne treba slusat misljenja drugih i kako se ne treba osvrtati na ostatak univerzuma iako su se ti isti podvrgli i postali njihov slucaj X .
Da bi bio svoj i da bi slusali sebe moramo prvo iskorijeniti naviku da pitamo druge za misljenje. Nije bitno kako ces se obuci ako ces se ti osjecati dobro u tome, ne trebaju ti drugi za savjet u tome.
U svakom slucaju ljudi ce bolje podnijeti laz bez dokaza nego istinu sa istim, vise vole da cuju neko lose desavanje da se ima sta komentarisat nego da cuju kako je neko ''sklonjen'' sa ulice, jer to bi bilo uzasno, bez komentara.
U svakom dobrom ce trazit nesto lose, a koliko nas ili koliko njih ce traziti dobro u necemu losem ?
Radije ce biti u vezi u kojoj su usamljeni nego da budu sami i da uzivaju u tome. Nije usamljenost kad si sam, nego kad se osjecas tako sa nekim, ili kad si 'pretrpan' ljudima oko sebe a nemaju ti nista pametno za reci.
Pametovanja oko stvari za koje nikad nisu ni culi je bolje nego sutjeti o tim istim stvarima i pustiti nekoga ko to zna vrlodobro da ti objasni.
Skrivamo vitalni dio sebe i pitamo se zasto smo nezadovoljni, a kada bismo samo vidjeli da to nema veze sa drugima ni sa bilo cim drugim, vec sa cinjenicom da nismo svjesni ko smo mi ustvari i da ne zivimo sebe, znali bismo svoj kljucni problem.
Kad malo bolje pogledamo vidjet cemo da je jedan od glavnih razloga zbog kojeg ljubav ne raste u nasim odnosima je taj sto ne dozvoljavamo jedni drugima da budemo svoji. Umjesto da se pomirimo sa cinjenicom da je to jedna od nasih osnovnih potreba bas kao i kiseonik, mi zahtijevamo i ocekujemo od drugih da zadovolje nase licne zelje.
Budimo zadovoljni sobom onakvima kakvim jesmo, i znajmo da ce nam u tom slucaju doci sve sto nam treba.
Ne trebaju nam lazna predstavljanja za VIP ulaznicu u drustvo, nego predstavljanja nas kakvim zaista jesmo pa cak i za gledanje ostalih iz zadnjih redova.
Najvaznija lekcija u zivotu je naucit vjerovat samom sebi i biti svoj bez obzira na okolnosti koje nas okruzuju, i bez obzira kakav polozaj u drustvu imali, na kraju ljudi ionako odu bez ikoga i icega, neki se cak ne uspiju ni pozdravit. :)
Sta nas tjera ili ko nas tjera da radimo ili da budemo ono sto nismo i ono sto ne radimo ili nismo radili prije ?
Sta nas tjera da rjesavanje problema prebacimo na ostavljanje istih sa strane i nagomilavamo ih na istom mjestu ?
Kako smo dosli do ovog danas ?
Kako znati da smo zaista svoji i da se predstavljamo takvim kakvi jesmo, kad smo okruzeni ljudima i kada su okolnosti takve da i kad bi htjeli, ne mozemo, jer nam isti ne dozvoljavaju ?
Radije bi povukli prvi dim iskusenja da budemo ovisnici o svojim laznim zivotima nego da uzivamo pa cak i sami u svom pravom, istinskom zivotu.
Prije svega vecina slucajeva ponavlja kako nikad ne treba slusat misljenja drugih i kako se ne treba osvrtati na ostatak univerzuma iako su se ti isti podvrgli i postali njihov slucaj X .
Da bi bio svoj i da bi slusali sebe moramo prvo iskorijeniti naviku da pitamo druge za misljenje. Nije bitno kako ces se obuci ako ces se ti osjecati dobro u tome, ne trebaju ti drugi za savjet u tome.
U svakom slucaju ljudi ce bolje podnijeti laz bez dokaza nego istinu sa istim, vise vole da cuju neko lose desavanje da se ima sta komentarisat nego da cuju kako je neko ''sklonjen'' sa ulice, jer to bi bilo uzasno, bez komentara.
U svakom dobrom ce trazit nesto lose, a koliko nas ili koliko njih ce traziti dobro u necemu losem ?
Radije ce biti u vezi u kojoj su usamljeni nego da budu sami i da uzivaju u tome. Nije usamljenost kad si sam, nego kad se osjecas tako sa nekim, ili kad si 'pretrpan' ljudima oko sebe a nemaju ti nista pametno za reci.
Pametovanja oko stvari za koje nikad nisu ni culi je bolje nego sutjeti o tim istim stvarima i pustiti nekoga ko to zna vrlodobro da ti objasni.
Skrivamo vitalni dio sebe i pitamo se zasto smo nezadovoljni, a kada bismo samo vidjeli da to nema veze sa drugima ni sa bilo cim drugim, vec sa cinjenicom da nismo svjesni ko smo mi ustvari i da ne zivimo sebe, znali bismo svoj kljucni problem.
Kad malo bolje pogledamo vidjet cemo da je jedan od glavnih razloga zbog kojeg ljubav ne raste u nasim odnosima je taj sto ne dozvoljavamo jedni drugima da budemo svoji. Umjesto da se pomirimo sa cinjenicom da je to jedna od nasih osnovnih potreba bas kao i kiseonik, mi zahtijevamo i ocekujemo od drugih da zadovolje nase licne zelje.
Budimo zadovoljni sobom onakvima kakvim jesmo, i znajmo da ce nam u tom slucaju doci sve sto nam treba.
Ne trebaju nam lazna predstavljanja za VIP ulaznicu u drustvo, nego predstavljanja nas kakvim zaista jesmo pa cak i za gledanje ostalih iz zadnjih redova.
Najvaznija lekcija u zivotu je naucit vjerovat samom sebi i biti svoj bez obzira na okolnosti koje nas okruzuju, i bez obzira kakav polozaj u drustvu imali, na kraju ljudi ionako odu bez ikoga i icega, neki se cak ne uspiju ni pozdravit. :)
Primjedbe
Objavi komentar