Laz koju zivimo !

U ovom trenutku mogli bi biti bilo gdje, raditi bilo sta.
Umjesto toga sjedite sami pred ekranom.
Sta je to sto nam brani da radimo ono sto zelimo ? Da bi bili tamo gdje zelimo biti ?
Svaki dan probudimo se u istoj sobi, i slijedimo istu rutinu. Prezivjeti dan isti kao i jucerasnji.
Ipak nekad je svaki dan bio nova avantura ( kad smo bili djeca). Usput se nesto promijenilo. Prije su nasi dani bili bezvremenski,  a danas su nasi dani planirani.
Je li to znaci biti odrastao ? Biti slobodan ?
Ali, jesmo li zaista slobodni ?
Voda, hrana, zemlja. Vazni elementi koje trebamo da prezivimo su pod vlasnistvom korporacija.
Nema svjeze hrane za nas na drvecu, nema svjeze vode u potocima, nema zemljista za izgradnju doma. Ako ste probali i uzeli da uzmete ono sto Zemlja nudi, zatvorit ce vas.
Tako slusamo njihova pravila.
Svijet otkrivamo kroz udzbenike. Godinama sjedimo i slusamo ono sto su nam rekli. Testirani smo i ocjenjivani kao subjekti u labaratoriji.
Uzgojeni smo da ne mijenjamo ovaj svijet, uzgajani smo da ne mijenjamo sebe.
Dovoljno pametni da radimo svoj posao, ali ne i da se pitamo zasto to radimo.
Tako radimo, i radimo, a da nam ne ostane vremena da zivimo zivot za koji radimo.
Tako do dana kad smo prestari da bi radili svoj posao.
Onda je na redu da umremo !
Za nas je nas put jedinstven, ali zajedno nismo nista vise od goriva. Gorivo koje pokrece elitu.
Elita koja se skriva iza logotipa korporacija.
To je njihov svijet. I njihov najvredniji resurs nije u Zemlji. On je u nama.
Godinama gradimo njihove gradove, upravljamo njihove strojeve, ratujemo njihove ratove.
Uostalom, novac nije ono sto ih pokrece. To je moc !
Novac je jednostavno alat koji koriste za nasu kontrolu. Bezvrijedni komad papira od kojih ovisimo, hranimo, krecemo, zabavljamo.
Dali su nam novac, a za uzvrat dali smo im svijet.
Mi smo kao kuga koja hara zemljom, unistavamo onu okolinu koja nam omogucuje da zivimo.
Sve vidimo kao nesto sto se moze prodati, kao stvar koja se moze imati.
Kada cemo shvatiti da novac ne mozemo jesti, da nema vrijednosti ? Mi ne unistavamo planetu. Mi unistavamo sav zivot na njemu.
Pricaju nam da se sve moze rijesiti bacanjem novca na znanstvenike, kako bi mogli otkriti tabletu koja bi rijesila nase probleme. Mislimo da radimo za zdravlje, ali u stvari bjezimo od uzorka.
Nase tijelo je proizvod onoga sto smo konzumirali. Sami sebe punimo otrovnim hemikalijama.
Smijesno je pomisliti da su ljudi nekad mislili da je Zemlja srediste svemira, Bas kako se mi sad vidimo kao srediste planete.
Stavili smo tu ''civilizacijsku'' masku. Ali, kad je skinemo, sta smo mi ?
Hodamo ulicom zanemarujuci sve male stvari. Oci koje bulje, Price koje oni dijele.
Vidjevsi sve kao pozadinu na '' mene'' . Mozda se bojimo da nismo sami, da smo dio mnogo vece slike. Ali, nismo uspjeli uspostaviti vezu.
Ubijamo se medjusobno.
Ubijati samo zato sto mozemo, jer smo tako uvijek radili, ili to pokazuje kako malo smo naucili ?
Jednog dana ovo cudo koje nazivamo zivot, napustit ce nas. Nasa tijela ce istruhnuti, nase dragocjenosti bit ce samo uspomene. Jucerasnja djela bit ce sve sto je ostalo.
Smrt nas stalno okruzuje, ali se cini tako daleko od nase svakodnevne stvarnosti.
Ako svi pogledamo svoje najdublje zelje, vidjet cemo da nasi snovi nisu toliko razliciti. Dijelimo zajednicki cilj. Sreca.
Mnogi od najsretnijih ljudi su oni koji imaju najmanje. Da li smo zaista toliko srecni sa nasim iPhonima, sa nasim velikim kucama, luksuznim automobilima ?
Ne radi se o spasavanju planete, ona ce tu biti postojali mi ili ne, ali mi smo bljesak u vremenu i nas uticaj je zauvijek !
Prestanite cekati promjenu i budite promjena koju zelite da vidite !!