"Zivot je i previse kratak da bi cutali o nekome ili necemu i zivjeli u njihovoj sjenci.. "
..Ponos !
Rijec koja je svima nama dobro poznata. Zbog njega su mnoge ljubavi prestale. Zbog njega je mnogo ljudi patilo. Ne kazem ja da nije dobar, ali vise nije nego sto jeste.
Toliko toga je propalo zbog tog ponosa.
Ponekad nam zivot pruzi iskusenje na koje odrastemo, postanemo pametniji,zreliji.
Zasto bas ova tema ?
Vecina njih drzi u sebi neke stvari jer misle da i kad bi progovorili ne bi nista promijenili. Sve to stoji, ali kao da ce se sta promijeniti i ako budemo cutali o tome, kao da ce biti bolje? Nikada ne moze biti odustajanje dobro. Negativno razmisljanje i cutanje o mnogim stvarima. U nekim situacijama treba presutit nekome, za njegovo dobro, mada istina kad-tad izadje na vidjelo. Ne trebamo se ni mijesati u sve.
Jednostavno stvari koje nisu za nas ne treba ni da nas zanimaju. Isto tako sto mi ne volimo da nam se neko mijesa u privatnost, tako ni mi ne treba da se mijesamo.
Manje vise to.
Dosta bitnih stvari ljude drze u sebi, htjeli bi da budu s'nekim, a cute. Ne zele napraviti ni taj prvi korak, ne zele pricati o tome, nego to drze u sebi i sami sebi stvaraju neku bol, neku potistenost.
Jednostavno se boje istine ili reakcije ostalih ljudi, ili reakcije same te osobe. Strah je grozna stvar.
Neki ljudi ne zele zbog ponosa da priznaju neke stvari, zbog prevelikog ponosa !
Ali sta imamo i od toga sto cutimo ? Apsolutno nista.
Paticemo ako neko drugi zauzme nase mjesto, a sami se nismo htjeli potrudit.
Sve se treba prebrodit. I strah, i nedostatak samopouzdanja, i prijeci preko ponosa.Bas sve !
Nije bitan nacin na koji to uradimo. Nije bitno ni kako cemo se izraziti, nego samo da to uradimo. Bilo da to napisemo, da prezentujemo pomocu slika, ili da to priznamo face to face. Nebitno je .
Danas je malo takvih ljudi koji se bore za ono sto zele, koje nije briga ni za ponos, ni za reakcije drugih ljudi, jer im je najbitnija sopstvena sreca. Ljudi koji su optimisticni, pa i kad bi bile negativne reakcije one se ne bi " srozale" nego bi podignute glave nastavile dalje.
Takve ljude treba cijeniti, jer uvijek su oni ti koje ce bolje proci, misle pozitivno i vece su sanse da im se ostvari to sto zele.
U zivotu treba nauciti biti optimista i sve sto nam dusu tisti da napustimo.
-Zivot je i previse kratak da bi cutali o nekome ili necemu i zivjeli u njihovoj sjenci, propustali milion drugih prilika.
Nikad nemoj precutati stvari koje bi tebi znacile dalje buducnosti i koje bi uljepsale tvoj zivot, jer cutnjom se ne moze postici nista.Ne obracajte paznju ni na cije reakcije jer niko ne zivi u vasoj kozi !
Rijec koja je svima nama dobro poznata. Zbog njega su mnoge ljubavi prestale. Zbog njega je mnogo ljudi patilo. Ne kazem ja da nije dobar, ali vise nije nego sto jeste.
Toliko toga je propalo zbog tog ponosa.
Ponekad nam zivot pruzi iskusenje na koje odrastemo, postanemo pametniji,zreliji.
Zasto bas ova tema ?
Vecina njih drzi u sebi neke stvari jer misle da i kad bi progovorili ne bi nista promijenili. Sve to stoji, ali kao da ce se sta promijeniti i ako budemo cutali o tome, kao da ce biti bolje? Nikada ne moze biti odustajanje dobro. Negativno razmisljanje i cutanje o mnogim stvarima. U nekim situacijama treba presutit nekome, za njegovo dobro, mada istina kad-tad izadje na vidjelo. Ne trebamo se ni mijesati u sve.
Jednostavno stvari koje nisu za nas ne treba ni da nas zanimaju. Isto tako sto mi ne volimo da nam se neko mijesa u privatnost, tako ni mi ne treba da se mijesamo.
Manje vise to.
Dosta bitnih stvari ljude drze u sebi, htjeli bi da budu s'nekim, a cute. Ne zele napraviti ni taj prvi korak, ne zele pricati o tome, nego to drze u sebi i sami sebi stvaraju neku bol, neku potistenost.
Jednostavno se boje istine ili reakcije ostalih ljudi, ili reakcije same te osobe. Strah je grozna stvar.
Neki ljudi ne zele zbog ponosa da priznaju neke stvari, zbog prevelikog ponosa !
Ali sta imamo i od toga sto cutimo ? Apsolutno nista.
Paticemo ako neko drugi zauzme nase mjesto, a sami se nismo htjeli potrudit.
Sve se treba prebrodit. I strah, i nedostatak samopouzdanja, i prijeci preko ponosa.Bas sve !
Nije bitan nacin na koji to uradimo. Nije bitno ni kako cemo se izraziti, nego samo da to uradimo. Bilo da to napisemo, da prezentujemo pomocu slika, ili da to priznamo face to face. Nebitno je .
Danas je malo takvih ljudi koji se bore za ono sto zele, koje nije briga ni za ponos, ni za reakcije drugih ljudi, jer im je najbitnija sopstvena sreca. Ljudi koji su optimisticni, pa i kad bi bile negativne reakcije one se ne bi " srozale" nego bi podignute glave nastavile dalje.
Takve ljude treba cijeniti, jer uvijek su oni ti koje ce bolje proci, misle pozitivno i vece su sanse da im se ostvari to sto zele.
U zivotu treba nauciti biti optimista i sve sto nam dusu tisti da napustimo.
-Zivot je i previse kratak da bi cutali o nekome ili necemu i zivjeli u njihovoj sjenci, propustali milion drugih prilika.
Nikad nemoj precutati stvari koje bi tebi znacile dalje buducnosti i koje bi uljepsale tvoj zivot, jer cutnjom se ne moze postici nista.Ne obracajte paznju ni na cije reakcije jer niko ne zivi u vasoj kozi !
Primjedbe
Objavi komentar