''Zapitaj se''
-Zasto bi iko ikada ocekivao od mene, od tebe ili od bilo koga da bude savrsen ?
Nismo savrseni, grijesimo ovim ili nekim drugim korakom. Vec smo opasno pogrijesili i na skali savrsenstva smo pali jedan stepen nize. Ne ocekujem da se ljudi ponasaju onako kako sam jednim dijelom ocekivala da se ponasaju.
Svako je ono sto jeste, i nista drugo i nista trece.
Nije ono za koga ga smatramo, ma koliko poznavali bilo koju osobu. Bliske osobe posebno. Oh, tako su nesavrsene...
Tako smo ih lijepo obukli, kao majka svoje dijete i vezali mu najljepsu traku u kosu. Ali, i to dijete zaplace, i to dijete ima svoje momente nesavrsenstva.
-Kako sam se ikada mogla ponasati u skladu sa ocekivanjima drugih ljudi ?
-Sta sam trebala biti kako bih svima odgovarala ?
Da bih tebi odgovarala ili sebi, sta ? Koje sam rijeci smjela koristiti, kojom metaforom zamijeniti stvarno znacenje odredjenih stvari ? Zasto ?
-Da bih nekome bila savrsena, zasto ?
Da bih ispunila tudja ocekivanja ? Od mene se nesto ocekuje ?
Kada dodjes do tog stadijuma da ocekujes nesto od mene pa da ako to ne uradim mi zamijeras ili se ljutis na mene. Ko ti daje za pravo da ocekujes nesto od mene ?
Da li prije bilo kakvog upoznavanja potpisujemo ugovor tipa '' ovo smijes da uradis ili ovo ne smijes da uradis'' ?
Sta sam ja onda ako ce mi neko drugi govoriti sta da radim da on ne bi bio povrijedjen, uvrijedjen ili ranjen :/
Gdje sam ja tu ? Gdje je ono ''smijem da uradim sta ja hocu'', a tvoje je da to prihvatis ili ne prihvatis. Kada dolazi momenat prelaska granice i tjeranja sebe da ne predjemo granice ? Granice cega ?
Granice za tvoje slabosti koje mogu ili ne mogu da prebrode to. To nema veze sa mnom, to ima veze s tobom i tvojim suocavanjem sa mojim razmisljanjem ili mojom reakcijom.
Ko si ti da mi kazes da to ne treba da bude tako ?
Ko si ti da mi kazes da nisam smjela da uradim ono za cim je moja unutrasnjost ''vapila'' ?
Zasto ?
-Zato sto ces se ljutiti na mene, ili cu prestati da ti budem vazna jer si ti rekao da tako ne smijem da razmisljam, da tako ne smijem da osjecam.
Kada precutimo ljutnju, to znaci da nismo ljuti, kada precutimo bijes, to znaci da nismo bijesni.
Ili smo mozda licemjeri prema sebi da ne uvrijedimo druge ? Hmm.. Koje druge ?
One koji nam organizuju kodeks ponasanja i dozvoljenu dozu osjecaja zato sto oni misle da je to u redu...
U redu ali malo sutra ili malo jucer, onda kada sam to dozvoljavala zbog neznanja i slabosti.
Ne kazem da sam postupila ispravno jer nisam !
Ali sam se tada tako osjecala i neka mi nikad ne bude oprosteno, ali bila sam explozija, osjecaj, bijes, bol, ljubav.. bas u tom trenutku kada sam osjecala.
Ne govori mi da mi neces oprostiti.
Ko si ti da mi oprostis ili ne oprostis nesto ? ZAPITAJ SE ?
Kad se dogodi taj momenat da das sebi za pravo da sudis drugome, da osudjujes druge, da donosis odluku o tome da li ces ili neces oprostiti nekome ?
NIKO NIJE SAVRSEN A MOZDA TAJ ISTI NIKO I NE ZELI DA BUDE SAVRSEN !!
Nismo savrseni, grijesimo ovim ili nekim drugim korakom. Vec smo opasno pogrijesili i na skali savrsenstva smo pali jedan stepen nize. Ne ocekujem da se ljudi ponasaju onako kako sam jednim dijelom ocekivala da se ponasaju.
Svako je ono sto jeste, i nista drugo i nista trece.
Nije ono za koga ga smatramo, ma koliko poznavali bilo koju osobu. Bliske osobe posebno. Oh, tako su nesavrsene...
Tako smo ih lijepo obukli, kao majka svoje dijete i vezali mu najljepsu traku u kosu. Ali, i to dijete zaplace, i to dijete ima svoje momente nesavrsenstva.
-Kako sam se ikada mogla ponasati u skladu sa ocekivanjima drugih ljudi ?
-Sta sam trebala biti kako bih svima odgovarala ?
Da bih tebi odgovarala ili sebi, sta ? Koje sam rijeci smjela koristiti, kojom metaforom zamijeniti stvarno znacenje odredjenih stvari ? Zasto ?
-Da bih nekome bila savrsena, zasto ?
Da bih ispunila tudja ocekivanja ? Od mene se nesto ocekuje ?
Kada dodjes do tog stadijuma da ocekujes nesto od mene pa da ako to ne uradim mi zamijeras ili se ljutis na mene. Ko ti daje za pravo da ocekujes nesto od mene ?
Da li prije bilo kakvog upoznavanja potpisujemo ugovor tipa '' ovo smijes da uradis ili ovo ne smijes da uradis'' ?
Sta sam ja onda ako ce mi neko drugi govoriti sta da radim da on ne bi bio povrijedjen, uvrijedjen ili ranjen :/
Gdje sam ja tu ? Gdje je ono ''smijem da uradim sta ja hocu'', a tvoje je da to prihvatis ili ne prihvatis. Kada dolazi momenat prelaska granice i tjeranja sebe da ne predjemo granice ? Granice cega ?
Granice za tvoje slabosti koje mogu ili ne mogu da prebrode to. To nema veze sa mnom, to ima veze s tobom i tvojim suocavanjem sa mojim razmisljanjem ili mojom reakcijom.
Ko si ti da mi kazes da to ne treba da bude tako ?
Ko si ti da mi kazes da nisam smjela da uradim ono za cim je moja unutrasnjost ''vapila'' ?
Zasto ?
-Zato sto ces se ljutiti na mene, ili cu prestati da ti budem vazna jer si ti rekao da tako ne smijem da razmisljam, da tako ne smijem da osjecam.
Kada precutimo ljutnju, to znaci da nismo ljuti, kada precutimo bijes, to znaci da nismo bijesni.
Ili smo mozda licemjeri prema sebi da ne uvrijedimo druge ? Hmm.. Koje druge ?
One koji nam organizuju kodeks ponasanja i dozvoljenu dozu osjecaja zato sto oni misle da je to u redu...
U redu ali malo sutra ili malo jucer, onda kada sam to dozvoljavala zbog neznanja i slabosti.
Ne kazem da sam postupila ispravno jer nisam !
Ali sam se tada tako osjecala i neka mi nikad ne bude oprosteno, ali bila sam explozija, osjecaj, bijes, bol, ljubav.. bas u tom trenutku kada sam osjecala.
Ne govori mi da mi neces oprostiti.
Ko si ti da mi oprostis ili ne oprostis nesto ? ZAPITAJ SE ?
Kad se dogodi taj momenat da das sebi za pravo da sudis drugome, da osudjujes druge, da donosis odluku o tome da li ces ili neces oprostiti nekome ?
NIKO NIJE SAVRSEN A MOZDA TAJ ISTI NIKO I NE ZELI DA BUDE SAVRSEN !!
Primjedbe
Objavi komentar