"Ljudi te vole onoliko koliko imaju koristi od tebe i sve do onda kada je prestanu imati"

...Oduvijek sam se pitala zasto je ljudima tudja nesreca bitnija od sopstvene srece. Ali nazalost nisam jos uspjela pronaci odgovor na to pitanje.
Nekako mi se cini da i nikad necu. Takvi su ljudi. Eto grle te, a cim ti okrenu ledja ogovaraju te.
Zasto im je to bitno ? Zasto pokusavaju uporno da se mijesaju u tudju srecu ? Sta im to znaci ?
U cemu je poenta nekome pokvariti srecu samo zato sto ti nisi sretan, koji je fazon da ako ti nemas ljubavi da se potrudis da neko ko ima zbog tebe nema ?
Sta ces..
A opet s'druge strane pitala sam se zasto neki ljudi i kad mogu ne zele da shvate neke stvari. Tvrde nesto sto nije, napadaju te, osudjuju te a uopste ne znaju da li je to istina ili nije, zbog cega je to tako ?
Uvijek daju komentare onakve kakvi njima odgovaraju, bili oni tacni ili ne.
Prije nekog odredjenog vremena sam upoznala jednu osobu. Bila je umorna od pretvaranja da je uvijek dobro, umorna od stvari koje je cinila drugima da se osjecaju bolje,a sama sebi nije bila dobra.
Kako kazu pomagala je uvijek svima, i uvijek je bila tu kada god je neko trebao neki savjet, neko saslusanje, neku pomoc.
Mislila je, da ako je ona takva da su i ostali ljudi.

Nazalost to ju je unistavalo postepeno. Iz dana u dan kako je upoznavala kakvi su ljudi zaista i da danas vecini ljudi pa cak nikome ne mozes vjerovati, i da kada im se povjeris budes siguran da se to nece prosiriti dalje.
Uvijek je bila nasmijana i poznavali su je po tome da je uvijek spremna za salu i da se nikad nije naljutila na racun njenih sala.
Bila je spremna izaci u susret skoro svima, cak i onim ljudima koji su je nekad povrijedjivali i govorili svasta o njoj a cak je nisu ni poznavali. Takva je bila.
Kako su dani prolazili sve je vise bila zbunjenija i pitala se "Zasto se ljudi druze samo sa onim ljudima od kojih imaju neku korist ? "
Nazalost desio se taj presudni trenutak kada je skontala vecinu stvari. Odbila je da pomogne nekome prvi put, i taj neko se naljutio.
Skontala je da su ljudi takvi da nema veze sto im cijelo vrijeme pomazes, ako jednom to ne ucinis zaborave sve ono dobro sto ste ucinili za njih.
Mnogo stvari je shvatila iz te jedne situacije, mnogo se opametila. Danas kad je postala malo drugacija, kada je nije briga sta ce ko reci, mislit ili bilo sta drugo. kada zivi onako kako ona hoce, i kada ucini uslugu samo onima koji su ucinil njoj, drugacije je gledaju.Govore da je ufurana i drugacija. A nije bila. Zapravo takva je trebala odavno da postane..
Upoznala sam je tek onda kada sam ciste glave stala pred ogledalo. Nasmijala sam se svemu tome, okrenula se i zapocela taj zivot.
Zivot koji sam trebala odavno. !!