"Al' ko sem Boga zna odakle to i kako dođe..."
..Tesko je to objasniti.
Nije kao ljubav na prvi pogled, stvarno. Prije je kao promjena sile teze. Kad ga vidis, odjednom te vise ne privlaci zemlja, nego on. I nista nije bitnije od njega.
I ne znas otkud odjednom, ni zasto. Zbunjen si !
A de eto ko od nas zna kada ce se zaljubiti i kada ce mu se neko svidjeti ? Niko !
Prventsveno ja nisam nikad vjerovala da cu se zaljubiti u nekog koga ne poznajem. U nekoga koga samo vidjam ponekad, ne svaki dan i ne stalno.
Prvo mi je trebalo dosta vremena da prevazidjem jedan kobni period zivota,pa da krenem dalje. Mnogo vremena.
Kasnije nisam mogla pronaci nekoga ko bi mi se mogao svidjeti, postati simpatican,potreba, misao, san..
I odjenom pojavi se. Uostalom on je tu bio cijelo vrijeme, samo ja nisam primjecivala nikoga, nisam ni znala da postoji.
Cudno je to kada pocinjes misliti na neku osobu koju si slucajno sreo, i osjetis se zbunjeno zbog toga, jer nemas pojma ni sta voli da radi, ni koju muziku slusa, ni gdje izlazi, ni jednu informaciju o njemu, a toliko te privlaci.
Ustvari eto privlacilo me to sto mi je nekako zabranjen, sto znam da izmedju nas nikad nista ne bi bilo, sto je on drugaciji tip momaka, sto eto bas ne znam otkud tolika zelja za njim.Ponekad, tj. kad me obuzme neko ludilo zvano "suza" pa se onda napijem od tog ludila, tad mi dodje da mu se obratim, da upoznam bar neke obicne stvari o njemu, da nekako upoznajem njegovu pojavu i da mu kazem da je postao zelja, potreba, misao, san...
Onda se odjednom lupim samarom da se otrijeznim,i sva ta moja umisljena snaga nestane poput dima cigarete.
"Hhahha pa zar bi on, mogao pisati s'tobom, dozvoliti ti da ga upoznas ? " odmah kazem sebi !
Nekad pozelim da se ne otrijeznim tim samarom, da i dalje budem opijena suzama sve dok ne prodje ta moja umisljenja snaga koju u tom trenutku imam, da kad bar malo upoznam zelju svoju da se onda otrijeznim i da se ne bojim pozdraviti istog sutradan.
Nije kao ljubav na prvi pogled, stvarno. Prije je kao promjena sile teze. Kad ga vidis, odjednom te vise ne privlaci zemlja, nego on. I nista nije bitnije od njega.
I ne znas otkud odjednom, ni zasto. Zbunjen si !
A de eto ko od nas zna kada ce se zaljubiti i kada ce mu se neko svidjeti ? Niko !
Prventsveno ja nisam nikad vjerovala da cu se zaljubiti u nekog koga ne poznajem. U nekoga koga samo vidjam ponekad, ne svaki dan i ne stalno.
Prvo mi je trebalo dosta vremena da prevazidjem jedan kobni period zivota,pa da krenem dalje. Mnogo vremena.
Kasnije nisam mogla pronaci nekoga ko bi mi se mogao svidjeti, postati simpatican,potreba, misao, san..
I odjenom pojavi se. Uostalom on je tu bio cijelo vrijeme, samo ja nisam primjecivala nikoga, nisam ni znala da postoji.
Cudno je to kada pocinjes misliti na neku osobu koju si slucajno sreo, i osjetis se zbunjeno zbog toga, jer nemas pojma ni sta voli da radi, ni koju muziku slusa, ni gdje izlazi, ni jednu informaciju o njemu, a toliko te privlaci.
Ustvari eto privlacilo me to sto mi je nekako zabranjen, sto znam da izmedju nas nikad nista ne bi bilo, sto je on drugaciji tip momaka, sto eto bas ne znam otkud tolika zelja za njim.Ponekad, tj. kad me obuzme neko ludilo zvano "suza" pa se onda napijem od tog ludila, tad mi dodje da mu se obratim, da upoznam bar neke obicne stvari o njemu, da nekako upoznajem njegovu pojavu i da mu kazem da je postao zelja, potreba, misao, san...
Onda se odjednom lupim samarom da se otrijeznim,i sva ta moja umisljena snaga nestane poput dima cigarete.
"Hhahha pa zar bi on, mogao pisati s'tobom, dozvoliti ti da ga upoznas ? " odmah kazem sebi !
Nekad pozelim da se ne otrijeznim tim samarom, da i dalje budem opijena suzama sve dok ne prodje ta moja umisljenja snaga koju u tom trenutku imam, da kad bar malo upoznam zelju svoju da se onda otrijeznim i da se ne bojim pozdraviti istog sutradan.
Doce i ta noc, mora doci jer ja zelim da dodje.
I dalje ne znam kako se to uspjelo dogodit i otkud tolika zelja u meni. Al' ko osim Boga zna odakle to i kako dodje ?
Primjedbe
Objavi komentar