" Preko trnja do zvijezda "

Nikad se ne zavrsava, a cini ti se da iznova pocinje. I stalno je tu, i kada nije tu je, osjecas, cujes i znas da je tu. Sfinga ! Oko svih nas i u svima nama, pred svima nama. Ukoliko naidjes na problem, sta prvo uradis ? Sta uopste radis ? Odustanes ! Hmm.. Aha, pa dobro, lako je to, ali sta ako je rjesenje lakse od odustajanja ? Pa naravno ne znas, da znas jer si vec odustao. Ides putem, lijep utaban put pred tobom, sada ti je lijepo i opusteno koracas ka hodnicima nepoznatog. Nisi ni za put znao dok nisi koraknuo na njega. Ne mozes znati sta ce ti svaki novi korak donijeti. Mozes da vidis samo ono sto ti je dopusteno da vidis. Mozes da osjecas ono sto ti nije dozvoljeno, mozes da zelis ono sto ti je zabranjeno. Razmisli... I najednom padne stijena ispred tebe. Velika je pomislit ces. Ogromna naspram tebe, cvrsta, neprobojna, nepobjediva. Okrenes se i odes. Jer nijednog trenutka nisi sagledao sebe, Ne moras biti ogroman da bi bio velik, ne moras biti ''odvaljen od k...

-Bitno je da znas dokle si spreman da ides. Ne postoji izmedju, ili ides, ili ne ides. Onog trenutka kada odlucis da se otvoris, to je teska odluka, ali kada odlucis da ces se otvoriti nema nazad. Osim toga sto samim otvaranjem znas da vise nikada nista nece biti isto, ti i dalje zelis to.  Nemamo svi hrabrosti za to, jer ono sto das ne mozes nikad vise vratiti i nikada vise ne moze biti isto kao prije tog trenutka. Tada si negdje u sebi otvorio vrata i sad moze unutra da udje sve. Sunce, vjetar, toplota, hladnoca...  sve to ces osjecati jer nema vise sta da sprijeci njihov ulazak. Jako je tesko osjecati punim intenzitetom bilo koju emociju, ali je moguce i neizbjezno onda kad se usudis i opet kazem jako je bitno dokle si spreman da ides. Odjednom doneses odluku da neces vise. To je sve u redu, odlucio si tako ali to je nemoguce. Cime god pokusavao da zatvoris ta vrata ne mozes ih potpuno zatvorit, intenzitet tada bude jaci a emocija nejasna zbog pokusaja da bude sprijec...